Dan žena nisu bombonijera, ruža, karanfil ili čestitka koje ćeš dobiti od muških kolega, već hrabrost i žrtva svih onih žena koje su zaslužne za to što si danas neovisna i možeš živjeti svoju slobodu. Danas se ne obilježava dan naklonosti muškaraca prema ženama i kavalirštine, već dan svih onih hrabrih žena koje su kroz protekla gotovo dva stoljeća istupale u borbi za svoja, a time i naša prava.

Da nije bilo tekstilnih radnica koje su 8. ožujka 1857. godine u New Yorku izišle na prosvjed zbog loših uvjeta rada i niskih plaća, ni ti danas, vrlo vjerojatno, ne bi radila posao koji voliš, bila plaćena za njega, izlazila na izbore, bila neovisna. Te žene, davne je 1857. pendrecima rastjerala policija, a one su dva mjeseca kasnije osnovale sindikat. Prosvjedi su se nastavili održavati svake godine 8. ožujka, a najmasovniji je bio 1908. kada je na ulice New Yorka izišlo 15.000 žena tražeći kraće radno vrijeme, pravo glasa i bolje plaće.

Dvije godine kasnije u Kopenhagenu će se, u organizaciji Socijalističke Internacionale, održati prva Međunarodna ženska konferencija na kojoj će njemačka revolucionarka i feministkinja Clara Zetkin zatražiti da se jedan dan u godini posveti obilježavanju ženskih prava. Prvi Dan žena obilježen je 19. ožujka 1911., no kasnije će se taj dan prebaciti na 8. ožujka jer su 1917. upravo tada žene dobile pravo glasa u Sovjetskom Savezu, zahvaljujući izvanrednoj Aleksandri Kollontaj, Zetkininoj kolegici i prijateljici.

U Hrvatskoj se povodom Dana žena organizira Noćni marš na koji smo sve pozvane. Učinimo nešto za sve one djevojčice koje dolaze iza nas, budimo im primjer, ali napravimo nešto i u čast svim onim anonimnim ženama koje su nam prethodile, stvarajući bolje prilike i bolje uvjete za život u ovom, još uvijek itekako muškom svijetu.