U srijedu 17.listopada Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora održao je  u suradnji s Centrom za žene žrtve rata ROSA, tematsku sjednicu s temom: „Suzbijanje problema trgovanja ženama“.

Na sjednici su sudjelovali članovi i članice Odbora, članice mreže PETRA (Mreža za Prevenciju i eliminaciju trgovanja ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja), članovi Operativnog tima za suzbijanje trgovanja ljudima, kao i brojni stručnjaci, predstavnici državnih institucija i organizacija civilnog društva. Na sjednici je sudjelovala i predstavnica “HERE” Križevci.

Uvodničari/ke sjednice bili/e su: Nela Pamuković, Centar za žene žrtve rata ROSA; Davor Derenčinović, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i član GRETA-e – Nezavisne skupine stručnjaka za provedbu Konvencije za djelovanje u borbi protiv trgovanja ljudima Vijeća Europe; Danijela Gaube, pomoćnica ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina; pomoćnica ministrice za demografiju, obitelj, socijalnu politiku i mlade Maja Vučinić Knežević; Marija Juzbašić iz Hrvatskoga Crvenog križa; odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić te Marijana Senjak, psihologinja i vanjska suradnica Centra za žene žrtve rata ROSA. Sjednicu je vodio predsjednik odbora Ivan Vilibor Sinčić.

Predstavnica Centra za žene žrtve rata Nela Pamuković naglasila je kako trgovanje ljudima predstavlja jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava i oblika diskriminacije žena. Smatra kako se ne  smije dopustiti legalizacija prostitucije budući da su trgovanje ženama i prostitucija usko povezani. Legalizacijom prostitucije postiglo bi se normaliziranje jednoga ekstremnog oblika nasilja i seksualne diskriminacije. Umjesto progona i kažnjavanja, ženama u prostituciji treba pružiti pomoć i podršku. Istaknula je kako su neophodne promjene zakona i uvođenje kaznene odgovornosti za kupovanje seksualnih usluga.

Davor Derenčinović, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i član GRETA-e – Nezavisne skupine stručnjaka za provedbu Konvencije za djelovanje u borbi protiv trgovanja ljudima Vijeća Europe, govorio je o nadzoru nad provedbom navedene Konvencije i pojasnio način rada u mreži GRETA. Upozorio je važnost interdisciplinarnog pristupa u rješavanju ovoga složenog problema, također je upoznao sudionike s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. M. protiv Republike Hrvatske zbog povrede odredbe članka 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Riječ je o presedanu jer je Hrvatska po prvi puta proglašena krivom zbog kršenja odredbi o zabrani ropskog rada i iskorištavanja, a Sud je iskorištavanje u svrhu prostitucije povezao s trgovanjem ljudima u okviru članka 4. Konvencije. Smatra kako nedostaje edukacije o problemu trgovanja ljudima na svim razinama te da ne postoji evaluacija nacionalnih programa.  Smatra kako trgovanje ljudima nije samo transnacionalni problem.Sve više je prisutan i u Republici Hrvatskoj te je sve više prisutno radno iskorištavanje.

Danijela Gaube, pomoćnica ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, navela je kako je Hrvatska od 2002. godine pristupila izgradnji sustava suzbijanja trgovanja ljudima, te je u tu svrhu ratificirala najznačajnije međunarodne dokumente na ovom području. Odredbe navedenih međunarodnih dokumenata ugrađene su u normativni okvir Republike Hrvatske. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina  koordinira radom ministarstava, organizacija civilnog društva i drugih tijela koja sudjeluju u sustavu suzbijanja trgovanja ljudima u okviru Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima i Operativnog tima Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima. Također, Ured na godišnjoj razini izvještava Vladu Republike Hrvatske o provedbi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima. Ravnatelj Ureda nacionalni je koordinator za suzbijanje trgovanja ljudima te član mreže europskih nacionalnih koordinatora kao i mreže koordinatora Jugoistočne Europe. Ured vodi bazu podataka o identificiranim žrtvama trgovanja ljudima, a 2016. godine identificirano je 30 žrtava (uglavnom hrvatskih državljanki), od kojih 11 maloljetnih, 19 punoljetnih,  najviše radi seksualnog iskorištavanja, a počinitelji su uglavnom  hrvatski državljani. Prošle godine identificirano je 29 žrtava (žrtve su uglavnom muškarci), 14 maloljetnih i 15 punoljetnih, najviše zbog radne eksploatacije, a počinitelji su državljani Republike Hrvatske.

Maja Vučinić Knežević, pomoćnica ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku navela je da postoje četiri punkta na kojima se djeluje: Zagreb, Split, Osijek i Rijeka. Mobilni timovi u slučaju identifikacije žrtve trgovanja ljudima reagiraju prema važećem Protokolu. Ministarstvo ima stalnu i dobru suradnju s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. U sustavu socijalne skrbi žrtve trgovanja ljudima mogu koristiti sva prava iz socijalne skrbi (uključujući socijalnu pomoć, materijalnu pomoć, vještačenje i sl.). Osim smještaja potrebno je omogućiti i različite oblike pomoći. Aktivnosti Ministarstva uključuju i raspisivanje godišnjeg i trogodišnjeg natječaja za financiranje ranjivih skupina, a unutar tih natječaja može se financirati i skrb o žrtvama trgovanja ljudima.

Marija Juzbašić iz Hrvatskoga Crvenog križa izvijestila je kako je Hrvatski Crveni križ od 2002. godine aktivan u području suzbijanja trgovanja ljudima kroz tri segmenta: prevencija i edukacija, izgradnja kapaciteta i direktna pomoć i zaštita. Prevencija i edukacija uključuje edukacije nastavnika, trening za trenere za rad s djecom i mladim,a te edukaciju studenata na Studiju socijalnog rada, Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i Policijskoj akademiji, kao i radionice za djecu u vrtićima, osnovnim i srednjim školama. Provode se radionice za ranjive skupine s tražiteljima međunarodne zaštite rizicima, pravima, mjerama opreza, radionice izgradnje životnih vještina, izrada materijala za djecu i odrasle na njihovom jeziku; za starije osobe, za nezaposlene, marginalizirane skupine. Izgradnja kapaciteta uključuje izradu smjernica za identifikaciju žrtava među migrantima u brzom tranzitu, te izradu smjernica za identifikaciju žrtava u zemljama tranzita i odredišta u Europi. Hrvatski Crveni križ uključen je u međuresornu i međunarodnu suradnju.

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja je zastupala S. M. pred domaćim i Europskim sudom za ljudska prava, pojasnila je kako je S. M. (službeno identificirana žrtva trgovanja ljudima) tužila Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava žaleći se da je bila žrtva prisilnog seksualnog iskorištavanja kroz prostituciju, a da joj hrvatske institucije nisu pružile primjerenu zaštitu. S. M. se odlučila na postupak u Strasbourgu zbog toga što je vrlo teško doživjela odluku nacionalnih sudova. Nije joj se poklonila vjera, a okrivljenik koji je nastavio činiti slična kaznena djela, bio je oslobođen optužbi. Izgubila je vjeru u sustav i pravdu. Satisfakcija koju će dobiti od Suda za ljudska prava na nju će djelovati iscjeljujuće. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu S. M. protiv Hrvatske presudio je da Hrvatska nije provela učinkovitu istragu podnositeljičinih navoda o trgovini ljudima i iskorištavanju za prostituciju (čl. 4. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

Marijana Senjak, psihologinja i vanjska suradnica Centra za žene žrtve rata ROSA, govorila je ozbiljnim psihološkim posljedicama koje imaju žrtve trgovanja ljudima, posebno kad se radi o produljenoj i višekratnoj izloženosti, kao i zlouporabi u ranoj dobi, te kako je nužna nepristrana, obzirna, stručna, specijalizirana i dugotrajna pomoć i podrška žrtvama, kao i edukacija za policijske službenike, djelatnike državnog odvjetništva, državnih institucija i nevladinih udruga o potrebama žrtava.

Predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova pojasnio je da je identifikacija žrtava pod ingerencijom MUP-a, da se provodi edukacija policijskih službenika i da je najveći problem identifikacija budući da se indikatori mijenjaju gotovo iz dana u dan. Naveo je i loš primjer iz prakse u slučaju evidentnog KD trgovanja ljudima (otac u oglasu prodaje dijete za iznos novca), u postupku je KD prekvalificirano u KD povrede djetetovih prava. Zaključuje kako prostora za napredak ima, ali se čine enormni napori.

U raspravi koja je uslijedila govorilo se tromosti i sporosti sustava u rješavanju problema, nedovoljnoj empatiji i povjerenju prema žrtvama, diskrepanciji između zakona i dokumenata i sudske prakse, nužnosti interdisciplinarnog pristupa problemu, postojanju predrasuda i stereotipa o pripadnicima različitih ranjivih skupina. Velik broj sudionika u raspravi ukazao je na važnost edukacije o problemu trgovanja ljudima kao i senzibilizacije čitavog društva, te kako je nužno uložiti više materijalnih sredstava za rješavanje ove problematike.