Na žalost, svjedoci smo sve većeg broja obiteljskog nasilja, nasilja nad ženama općenito, te broja femicida u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Opće je poznato da iza svakog prijavljenog nasilja stoji još nekoliko neprijavljenih, tako da je stvarna brojka zlostavljanih žena puno veća nego to govori statistika institucija.Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) na globalnoj razini je svaka treća žena tijekom života izložena nekoj vrsti nasilja. Na žalost, gotovo trećina žena u dobi 15 – 49 godina, koje su bile u nekom obliku partnerskog odnosa, bila je izložena nasilju od strane intimnog partnera. Jako je uznemirujuće da je na globalnoj razini kod 38% ubijenih žena počinitelj bio intimni partner.Iz online istraživanja koje je provela Udruga “HERA“ Križevci, a kojem su sudjelovale 254 žene sa područja Koprivničko-Križevačke županije proizlazi da 60 % ispitanica ima prijateljicu koja je jednom ili više puta bila žrtva nasilja, te je 38 % ispitanica vidjelo ili znalo da je otac bio grub prema majci tijekom života, jednom ili više puta. Čak 32% ispitanica je jednom ili više puta doživjelo neki oblik fizičkog nasilja od strane partnera, a 49% ih je doživjelo neku vrstu psihičkog nasilja (jednom, više puta, a kod nekih to i dalje traje). 15% ih je doživjelo ekonomsko nasilje (oduzeo prihode/imovinu, zabranio zapošljavanje, zadužio se u ime moje, ucjenjivao novcem).18% ispitanica je jednom ili više puta doživjelo neki oblik seksualnog nasilja ( silovanje, korištenje sile, prijetnje ili stanja nemoći (alkohol, droga, san), odbio prihvatiti “ne” kao odgovor, prisilio na trudnoću ili pobačaj, tražio seksualne usluge u zamjenu za novac, govorio neželjene komentare, šale i prijedloge seksualne prirode ).21 % ispitanica je jednom ili više puta doživjelo neki od oblika online nasilja (praćenje putem interneta, pristup lokaciji, dijeljenje intimnih sadržaja bez pristanka, čitanje poruka, hakiranje profila, kreiranje lažnih profila i sl.).Preko 19% ispitanica nikome nije reklo da se nasilje dogodilo. 21 % ih se povjerilo prijateljici i roditeljima, a HZSR i policiji su prijavili nasilje samo njih 6,3%, što dovodi do zaključka da nažalost žene koje su preživjele neki od oblika nasilja nemaju povjerenja u institucije. Na bolovanju radi nasilja je bio mali postotak žena ispitanica, no svakako 4% nije zanemarivo.Prostor za život odnosno vlasništvo nekretnine poslije zaposlenja odnosno vlastitih prihoda ključan je faktor za odlazak odnosno ostanak u nasilnoj vezi. Ukoliko žena koja je preživjela neki od oblika nasilja nema vlastitih financijskih prihoda nema prostor za život, odnosno nema gdje otići najčešće nažalost ostaje u nasilnoj vezi. Ovo istraživanje pokazuje da 24 % ispitanica ima u vlasništvu nekretninu zajedno sa partnerom, 25 % ih živi u nekretnini koja je vlasništvo roditelja, 22% živi u vlastitom prostoru, 20 % živi u nekretnini koja je u vlasništvu supruga/partnera dok u najmu živi 9% ispitanica. Čak 36 % ispitanica sigurno ili vjerojatno ne bi moglo samostalno započeti život, odnosno podmiriti osnovne životne potrebe kada bi to morale, dok je 30% korisnica materijalno sigurno.80 % ispitanica smatra da je nasilje nad ženama i nasilje u obitelji u Koprivničko-križevačkoj županiji puno ozbiljniji problem nego što se misli.Sve ispitanice smatraju da bi trebalo više pričati o nasilju u medijima, raditi edukacije djeci u školama i vrtićima, te bi se u prevenciju nasilja trebale više uključiti država, te regionalna i lokalna samouprava.

Što se tiče potrebe servisa pomoći i podrške za žrtve nasilja, čak 99,6% ispitanica smatra da je usluga SOS telefona, Savjetovališta i skloništa za žene žrtve nasilja i žrtve obiteljskog nasilja potrebna u Koprivničko – Križevačkoj županiji.Podaci ovog istraživanja ukazuju na prisutnost nasilja nad ženama u Koprivničko-križevačkoj županiji koji ne možemo i ne smijemo zanemariti. Prepoznavanje nasilja nad ženama izuzetno je važan osobni, obiteljski i javnozdravstveni problem, ali i problem cjelokupnog društva gdje se krši dostojanstvo i ljudsko pravo žene.U svrhu uspostave kontrole i moći nasilnik koristi manipulaciju i zastrašivanje. Nasilje u obitelji rijetko kada počinje direktnim nasiljem. Mnogo češći su slučajevi kada počinje psihološkom nasiljem i manipulacijama koje žrtva nerijetko ne prepoznaje kao nasilje. Tijekom vremena nasilje postupno raste kako razmjerom tako i učestalošću. Nasilje se pojačava kako raste želja zlostavljača za što čvršćom uspostavom moći i kontrole nad žrtvom. Kako nasilje raste tako je i traumatiziranost, izmanipuliranost te izoliranost žrtve od svoje okoline sve veća, te je žrtvi sve teže i teže potražiti pomoć.Posebnu dimenziju ova pojavnost ima kada su žrtve žene s invaliditetom. Stoga je pružanje podrške i pomoći ženama koje su proživjele neki oblik nasilja, moralna obaveza stručnjaka i šire zajednice. Nasilje u obitelji se događa u veoma intimnom i privatnom okruženju, ali ono nikako ne smije biti privatna stvar. Posljedice obiteljskog nasilja se prilijevaju na cijelo društvo one su dalekosežne, dugoročne. Nasilje u obitelji ima i ekonomske posljedice na društvo iz razloga što, ako se ono ne prevenira, briga o žrtvi pada na teret države i društva. Stoga i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji zahtjeva sveobuhvatnu i multidisciplinarni pristup temeljen na među sektorskoj suradnji više dionika iz različitih sektora