Izjava Ženske mreže Hrvatske povodom 8. marta Međunarodnog dana žena

Ravnopravnost spolova i zaštita žena od nasilja na radnom mjestu očito nisu prioriteti ni važno političko pitanje za ovu Vladu.

Zlostavljanje na radnom mjestu je jedan od najčešćih oblika nasilja, diskriminacije i kršenja radnih prava žena.

Hrvatsko zakonodavstvo nije u skladu s međunarodnim standardima zaštite od uznemiravanja i nasilja u svijetu rada!

Žrtve zlostavljanja nisu zaštićene na svim mjestima na kojima se zlostavljanje može dogoditi ni od svih mogućih počinitelja. Zaštitama nisu obuhvaćene procjene rizika te specifične odgovornosti poslodavaca.

Zakoni koji reguliraju ovo područje su međusobno neujednačeni (Kazneni zakon, Zakon o radu, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije), što dovodi do problema u praksi.

Radnopravne sankcije za počinitelje na radnim mjestima, kao i poslodavce koji krše zakonske odredbe, su neadekvatne, neodvraćajuće i preblage u odnosu na nasilje i/ili uznemiravanje koje doživljava žrtva.

Postojeći pravni okvir i praksa obeshrabruje žrtve od prijavljivanja seksualnog uznemiravanja i šalje im poruku da se “ne isplati” tražiti zaštitu, ni od države, ni od poslodavca.

Žene često nisu informirane o svojim pravima i nemaju financijskih sredstava za pokretanje dugotrajnih sudskih postupaka.

Slijedom navedenog, tražimo:

– da Hrvatska žurno ratificira Konvenciju C190 Međunarodne organizacije rada protiv nasilja i uznemiravanja;

– ujednačavanje pravnog okvira za zaštitu od uznemiravanja i nasilja u svijetu rada;

– strože kazne za počinitelje i poslodavce;

– uvođenje kvalificiranog oblika kaznenog djela zlostavljanja na radu kada je djelo rodno utemeljeno odnosno počinjeno iz mržnje te progon po službenoj dužnosti;

izmjenu kaznenog djela spolnog uznemiravanja na način da je dovoljna jedna radnja uznemiravanja za dovršenje djela te da kazneno djelo obuhvati sve počinitelje, a ne samo osobe koje su nadređene žrtvama, odnosno osobe prema kojima se žrtve nalaze u odnosu zavisnosti;

– propisati obavezu i omogućiti da se postupak zaštite dostojanstva provodi na razini svih poslodavaca, bez obzira koliko radnica i radnika zapošljavaju;

– zakonom propisati minimalne standarde zaštite, postupak i sankcije u postupku zaštite dostojanstva na razini poslodavca, umjesto da se isto normira internim pravilnicima poslodavca;

– proširiti zaštitu dostojanstva na sve oblike rodno utemeljenog nasilja, zlostavljanja i diskriminacije na radu;

– imenovati povjerenike i povjerenice za zaštitu dostojanstva uz suglasnost radnika_ca ili njihovih predstavnika i predstavnica;

– provoditi početne i kontinuirane edukacije za osobe koje provode postupke zaštite dostojanstva na razini poslodavca, kao i za suce i sutkinje o rodno utemeljenom nasilju i sekusualnom uznemiravanju;

– propisati i pooštriti sankcije za poslodavce koji krše zakonske odredbe;

propisati da se počinitelja privremeno udaljuje s radnog mjesta dok traje postupak zaštite umjesto da se ta mogućnost propisuje za žrtve;

– produljiti rokove za pokretanje sudskog postupka nakon provedbe postupka zaštite dostojanstva i omogućiti besplatnu pravnu pomoć za žrtve.