Udruga HERA

Vijesti

Ženska prava podrazumijevaju pravne, ideološke, filozofske, i političke koncepte prema kojima svako ljudsko biće ženskog spola samim činom rođenja, bez obzira na porijeklo ili državljanstvo, stiče određen broj neotuđivih prava, a koje se sadržajem razlikuju od šireg koncepta ljudskih prava.

Kroz povijest je pokazano kako je ženski rod bio izložen strašnim zločinima, jedan od poznatih primjera masovnog zlostavljanja žena je i tzv. lov na vještice kada su ubijene na tisuće žena.

Prije žene nisu imale ni pravo glasa. Što se tiče naših prostora, žene su u Jugoslaviji ostvarile pravo glasa 11.08.1945, dok su, primjerice, u Saudijskoj Arabiji ostvarile isto pravo tek 2015.godine. Isto tako, u Saudijskoj Arabiji je ženama tek 2018. godine dozvoljeno samostalno polaganje vozačkog ispita kao i samostalna upotreba i vožnja prijevoznim sredstvima.

Često se pitamo zašto je trebalo toliko dugo vremena da se uopće pokrenu pitanja samih ženskih prava.

Kada gledamo i današnje stanje u našem društvu, vidimo kako su i danas žene na našim prostorima smatrane kao „zasebna vrsta”. I danas imamo podjelu poslova na „muške” i „ženske” poslove. Još uvijek većinom žene idu na porodiljne dopuste, brinu se o djeci, većinom žene idu i na školske roditeljske sastanke. Briga o djeci je i danas smatrana tipičnim „ženskim” poslom. Isto tako, kućanski poslovi su „ženska” briga, tako da kuhanje, peglanje, čišćenje, obavljaju većinom žene, te jako mali postotak muškaraca im u tome pomaže. Tako da, i danas, žena koja ima i redovit posao, nakon 8 sati istoga, vraća se kući gdje se njezino radno vrijeme nastavlja, gdje i dalje radi. Najgore od svega je to što za taj rad kod kuće često ne dobije ikakva priznanja ili zahvalnost. U našem društvu se još uvijek podrazumijeva da je žena na raspolaganju u svako doba dana.

Uz sve to, u zadnje vrijeme se na našim prostorima ženama počela nametati zabrana prava na izbor, gdje određeni ljudi nameću svoje religijske stavove te na taj način žele ustrašiti i žene opet dovesti na razinu manje vrijednih ljudskih bića koja su bez prava na samostalni izbor. Ako se primjerice žena odluči na abortus, iz ovog ili onog razloga, biti će proglašena ubojicom i maltretirana od strane tih istih ljudi.

Nažalost, borba protiv omalovažavanja žena i ženskih prava i dalje traje, i jako sporo se vide pomaci.

Ostaje nam samo da se borimo, i da se svatko od nas uključi u tu borbu, već od školskih dana kako bismo imali bolju budućnost gdje će žene stvarno biti ravnopravne muškarcima.

Gimnazijalka Maturantica

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta Za VEZe BEZ nasilja! kojeg  provodi udruga “HERA“ Križevci u partnerstvu s Gimnazijom Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci, Turističko-ugostiteljskom i prehrambenom školom Bjelovar, a podržan je od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.